KULTURNO POVIJESNA BAŠTINA

Povijest otoka seže unazad od Ilirskih plemena koja su, kamenim gradinama, nazivljem i ostacima grobova, ostavili materijalne tragove na čitavom otoku Mljetu. Otok se prvi put spominje kod Appiana 35. godine prije Krista kad Rimljani zauzimaju Ilirski grad Melitusu nepoznatog titulara. O moći i blagostanju toga vremena svjedoče ostaci impozantnih zidina rimske palače u Polačama, dviju bazilika, termi, arsenala te podmorski ostaci brodogradilišta. Po cijeloj luci U ovoj prirodnoj luci zaklonjenoj od jakih vjetrova nalaze se ostaci kolona za koje su se vezivale rimske galije. Luka je zaštićena s četiri otočića: (Moračnik, Tajnik, Ovrata, Kobrava), ima izvor pitke vode što je također odredilo smještaj palače. U 5. stoljeću ovaj je rimski posjed davao 500 solida godišnjeg prihoda. Osnovu ekonomije činila je proizvodnja soli, vina, maslinovog ulja, meda, mesa i sira ovaca i koza, suhe i usoljene ribe. Kako tragovi naselja nisu nađeni u uvali Polače predpostavlja se da su tu zimovale rimske galije i da je stoga bilo potrebno toliko crkvenih građevina. Kroz stoljeća propadanja Zapadnog rimskog carstva ovdje se smjenju vladari, dolaze Zapadni Goti, a zatim Istočno rimsko carstvo, koje čini se ostaje u zapadnom dijelu otoka sve do XII stoljeća kad Neretljani konačno zauzimaju otok Mljet.
Otada feudalni gospodari otoka postaju Bendiktinci, koji dolaze s Mte Gargana u Italiji. Oni sred otočića u Velikom jezeru grade samostan i crkvu Sv. Marije. Crkva je vrlo brzo sagrađena jer papa Inocentije III izdaje dokument po kojem je crkva posvećena 1198. godine. Crkva je tijekom stoljeća mijenjala izgled pod naletom stilova, renesanse i baroka, ali je centralni dio ostao romanički. Bendiktinci se 1345. odriču vlasti na otoku, zadržavaju samo 1/3 posjeda, otok dobiva Statut i Univerziju (općinu) u Babinom Polju. Formalno je pripojen Dubrovačkoj Republici 1410. godine. Univerzija se obvezuje prema Ugovoru s Bendiktincima u ime naknade uplaćivati svake godine 300 hiperpera.
Samostan je također preuređen u renesansi, tako da s crkvom tvori jedinstven sklop, a vjerojatno u 16. stoljeću kad je u njemu bilo sjedište Mljetske kongregacije ( Congregatio Melitensem ili Melitanam) koja okuplja sve muške benediktinske samostane na području Dubrovačke Republike. Na čelu Mljetske kongregacije bio je prvi predsjednik Mavro Vetranović Čavčić, opat mljetskog samostana i dubrovački pjesnik. Još je jedan pjesnik bio opat mljetskog samostana - Ignjat Đurđević, ali u 18. stoljeću. Benediktinski samostan na Mljetu gubi s vremenom na važnosti, sjedište Mljetske kongregacije prenosi se u Sv. Jakov kod Dubrovnika.
Napoleonova vlast raspušta ove samostane, tako da se 1809. ugasio benediktinski samostan na Mljetu. Kasnije sredinom 19. stoljeća, u njemu je bila Austrijska šumska uprava, a između I i II svj. rata dat je u vlasništvo Biskupije dubrovačke. Od 1960. bio je u zgradi smješten hotel, a 1998. godine samostan je vraćen u vlasništvo Biskupiji.
O bogatom i burnom životu na otoku svjedoče i narodne nošnje otočana. Ženska narodna nošnja ostala je sačuvana, dok je muška obnovljena. Osnov ženske nošnje čini crvena suknja - gunj, od vunenog sukna i bijela košulja koja se ističe u kontrastu s crvenom. Izvorni dio nošnje je i pas, nekada svilen a danas obično suknen, kojim su se žene pasale. Na otoku se uzgajao dudov svilac, tako da su košulje, bječve (čarape) i pasevi za svečane prilike bili rađeni od svile. Prsa i leđa kao produžetak suknje živih su boja i vjerojatno su ostatak prvobitne haljine. Na glavi žene imaju kapisu - škufiju izvezenu mljetskim vezom većinom crvene boje. Na nju se stavlja i krpa - marama ukrašena čipkom i vezom te ukrašena crvenim trakama. Na nogama žene imaju bijele čarape i crvene cipelice.
Stvaranje naselja na ovom području otpočinje krajem 18. stoljeća kad Benediktinci dozvoljavaju naseljavanje dvjema obiteljima iz Babinog Polja. Tako nastaje najstarije naselje Goveđari - naselje zemljoradnika i ribara, a tek kasnije nastaju Polače, Babina Kuća i Soline. Dok neka naselja poput Pomene nastaju tek iza II. svjetskog rata.